Autorski tekst Filipa Triske u okviru projekta „(Anti)fašizam jučer, a danas?“
Kada stadion postane politička pozornica: HNS i problem ekstremističkog folklora
Nogomet u Hrvatskoj odavno nadilazi sport, no stadioni su postali i prostor političkih poruka i povijesnog revizionizma. Ovaj rad polazi od teze da je ponavljanje ekstremističkih ispada predvidiva posljedica ambivalentnog i nedosljednog djelovanja Hrvatskog nogometnog saveza (HNS-a).
Nogomet u Hrvatskoj nadilazi okvire sporta te predstavlja važan element nacionalnog identiteta, kulturne baštine i svakodnevnog društvenog života. Stadioni su mjesta snažnih emocija i kolektivnog okupljanja, ali istodobno i prostori u kojima se reflektiraju šire društvene napetosti. Slični obrasci vidljivi su i izvan sportskih terena. Tako je, primjerice, nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona, kontroverznog pjevača čiji su nastupi u pojedinim europskim zemljama zabranjivani zbog povezivanja s ustaškim pokretom, na zagrebačkom Hipodromu (5. srpnja 2025), održan događaj pred više stotina tisuća ljudi tijekom kojega se uzvikivao ustaški poklič „Za dom spremni“, a prije i poslije koncerta među dijelom okupljenih čule su se i ustaške pjesme. Toga ljeta uslijedili su pritisci dijela „domoljubnih“ pristaša koji su nastojali zabraniti festivale i izvođače čiji se svjetonazori nisu podudarali s njihovim ideološkim stavovima, pri čemu su neki događaji otkazani ili odgođeni, poput festivala „Nosi se“ u Benkovcu (Index.hr 2025). Društvene napetosti prelile su se s ljeta na jesen, očitujući se, među ostalim, u otkazivanju nastupa mladih folkloraša iz Srbije u Splitu (Jutarnji list 2025), ali i u pojačanim tenzijama na nogometnim stadionima.
U posljednje vrijeme sve su učestaliji slučajevi u kojima nogometne utakmice postaju poprište govora mržnje, nacionalističkih ispada i povijesnog revizionizma. Takve pojave ne narušavaju samo ugled hrvatskog sporta nego i produbljuju postojeće društvene podjele. Njihova učestalost stoga ne iznenađuje, osobito ako se uzme u obzir izostanak sustavne i odlučne reakcije nadležnih institucija, prije svega HNS-a.
Jedan od recentnih primjera zabilježen je tijekom 18. kola SuperSport Hrvatska nogometna liga na zagrebačkom stadionu Maksimir u Zagrebu, tijekom posljednjeg kola prvog dijela sezone, kada je bio istaknut transparent s natpisom „Za dom spremni“, a potom i drugi s porukom „Kaj ćemo sad, gradonačelniče?“ (Index.hr 2026a). Potonji je transparent upućivao na tada aktualne društvene i medijske rasprave vezane uz zabranu održavanja drugog koncerta pjevača Marka Perkovića Thompsona u zagrebačkoj Areni. Time je nogometni stadion ponovno poslužio kao platforma za političke poruke i simboličke obračune koji nadilaze sportski kontekst.
Ovakav oblik navijačkog ponašanja više se ne ograničava isključivo na utakmice domaćeg prvenstva, već se povremeno pojavljuje i na susretima hrvatske nogometne reprezentacije, kao što je bio slučaj na utakmici protiv Crne Gore odigranoj 17. studenoga 2025. godine. Iako takvi ispadi nisu nova pojava, njihova prisutnost na međunarodnoj sceni dodatno naglašava razmjere problema i potencijalnu štetu za ugled države i sporta. Zbog događaja na toj utakmici reagirala je i FIFA, koja je Hrvatski nogometni savez kaznila s 40 000 švicarskih franaka te zatvaranjem 25 % kapaciteta stadiona na sljedećoj domaćoj utakmici (Index.hr 2026b). Usporedbe radi, HNS je zbog ponašanja dijela navijača u 18. kolu nogometnog prvenstva kaznio GNK Dinamo Zagreb novčanom kaznom od 5 000 eura (Index.hr 2026a). Međutim, fokus ovoga rada nije primarno na pojedinačnim navijačkim skupinama nego na institucionalnom okviru koji omogućuje ponavljanje takvih incidenata.
Učestali nacionalistički ispadi i uporaba kompromitiranih povijesnih simbola mogu se promatrati kao predvidiva posljedica dugogodišnjeg izostanka dosljedne i stroge institucionalne reakcije Hrvatskog nogometnog saveza. Nedostatak odlučnijih mjera – koje bi, uz novčane kazne klubovima, uključivale i zatvaranje dijela ili čak cijelog stadiona za navijače, što kod težih izgreda često primjenjuju UEFA i FIFA – pridonio je postupnoj normalizaciji spornih simbola i parola u javnom prostoru. Upravo u tom institucionalnom propustu valja tražiti temeljni uzrok ponavljanja takvih pojava na hrvatskim stadionima.
Politička dimenzija unutar vrha Hrvatskog nogometnog saveza dodatno je pridonijela ambivalentnom odnosu prema spornim simbolima i porukama. Bivši predsjednik HNS-a Vlatko Marković (predsjednik od 1998. do 2012.) nerijetko je javno isticao stavove desne političke orijentacije te je u svojim istupima bio znatno eksplicitniji od svog nasljednika Davor Šuker. U jednom intervjuu, govoreći o odnosu ustaša i partizana, izjavio je kako su „jedni drugima u minusu“, ali i dodao da je „bliže našoj vojsci“, čime je aludirao na ustašku vojsku. Za pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Mladena Naletilića Tutu rekao je da je „divan čovjek“, dok je na pitanje o presudi Međunarodnog kaznenog suda u Haagu odgovorio: „Što me briga za Haag i ostalo.“ Posebno je odjeknula njegova izjava iz 2010. godine, dana u intervjuu za Večernji list, prema kojoj „dok je on predsjednik HNS-a, homoseksualci sigurno neće igrati za hrvatsku reprezentaciju“ (Lalić 2018, 235-237). Unatoč takvim stavovima, Marković je ostao na čelu Saveza sve do 2012. godine, kada se povukao u mirovinu.
Kontroverze nisu zaobišle ni razdoblje predsjedanja Davora Šukera (predsjednik od 2012. do 2021.). Fotografija snimljena 1996. godine na madridskom groblju Cementerio Sacramental de San Isidro, u vrijeme kada je Šuker prelazio iz Sevilla FC u Real Madrid CF i bio na vrhuncu karijere, prikazuje ga kako pozira na grobu ustaškog poglavnika Ante Pavelić u Madrid. Dodatnu težinu slučaju daje činjenica da su na fotografiji prisutne osobe poznate iz kriminalnog miljea 1990-ih (Index.hr 2010). Takve okolnosti dodatno su narušavale percepciju HNS-a kao neutralne i vrijednosno jasne institucije.
Pravni status pozdrava „Za dom – spremni“ u Hrvatskoj ostaje ambivalentan: on nije izričito zabranjen, ali se može sankcionirati kao prekršaj, osobito ako se koristi radi poticanja mržnje na temelju nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti. Neujednačena primjena sankcija dodatno pridonosi dojmu nedosljednosti. (O tom pitanju čak je osnovano i „Vijeće za suočavanje s prošlošću“ 2017. godine koje je trebalo dati odgovor na pitanje kada se smije, a kad ne smije koristi pozdrav. Vidi: Denis Romac, „Preporukama Vijeća za prošlost nezadovoljni i lijevi i desni,“ DW.com, 1.3.2018. https://www.dw.com/hr/preporukama-vije%C4%87a-za-pro%C5%A1lost-nezadovoljni-i-lijevi-i-desni/a-42779148)
Tijekom 2010-ih zabilježeno je više incidenata na utakmicama reprezentacije. Primjerice, 2016. godine na susretu protiv Izraela u Osijeku dio navijača uzvikivao je sporni pozdrav, dok je na prijateljskoj utakmici protiv Švicarske izvođena pjesma s ustaškim konotacijama. Sličan incident se ponovio i 2023. godine kada je Hrvatska igrala u Osijeku protiv Turske. Sociolog Dražen Lalić isticao je da takva skandiranja često dolaze od dijela dijaspore, ali i da su se pojedini domaći navijači znali ograditi od takvih uzvika. Također je upozoravao na promjene u strukturi publike, navodeći kako su se tijekom godina s tribina povukli i dio organiziranih navijača nezadovoljnih radom HNS-a, kao i građani liberalnijih političkih stavova koji stadione percipiraju kao prostor netolerancije (Lalić 2018, 283-284).
Dva su incidenta, međutim, snažno obilježila odnos HNS-a prema ekstremističkim simbolima. Nakon pobjede protiv Islanda u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2013. godine, Josip Šimunić je na stadionu Maksimir poveo publiku u uzvikivanju pozdrava „Za dom – spremni“. Reakcije unutar Saveza bile su suzdržane; dio dužnosnika umanjivao je značaj događaja, a izbornik Niko Kovač odbio je dati jasan stav (Tportal 2013; Jutarnji list 2013). Tek je FIFA izrekla kaznu zabrane nastupa na deset utakmica, čime je Šimuniću praktički okončana reprezentativna karijera.
Sličan obrazac vidljiv je i 2015. godine, kada je uoči kvalifikacijske utakmice protiv Italije na Poljudu na travnjaku bio iscrtavan kukasti križ. Mediji su incident povezivali s rastućim ekstremizmom i društvenom klimom, dok je HNS naglašavao da je riječ o huliganskom činu koji nanosi štetu reprezentaciji i državi (Nedjeljni Jutarnji 2015a; Nedjeljni Jutarnji 2015b). Iako je Savez u tom slučaju osudio događaj, prethodna nedosljednost u reagiranju – slučaj Šimunić – oslabila je uvjerljivost takvih poruka.
Kada se svi navedeni primjeri sagledaju u cjelini, nameće se zaključak da je HNS godinama pokazivao ambivalentan odnos prema ustaškim i nacističkim simbolima: u pojedinim ih je situacijama relativizirao ili branio aktere, dok je u drugim slučajevima osuđivao huliganizam zbog reputacijske štete. Dodatnu simboličku težinu imala je odluka za vrijeme UEFA Euro 2012 da reprezentacija ne posjeti Auschwitz, za razliku od brojnih europskih reprezentacija, što je u javnosti protumačeno kao propuštena prilika za jasnu vrijednosnu poruku (Jutarnji list 2012).
Zaključno, može se ustvrditi da je Hrvatski nogometni savez reagirao protiv ekstremističkih simbola prvenstveno onda kada je to bilo nužno radi izbjegavanja međunarodnih sankcija ili reputacijske štete. U trenucima kada je trebao zauzeti nedvosmislen, preventivan i vrijednosno jasan stav, Savez često nije pokazao potrebnu dosljednost. Upravo u toj nedosljednosti moguće je prepoznati jedan od ključnih razloga trajne prisutnosti spornih simbola i poruka na hrvatskim stadionima. Implikacije takvog obrasca djelovanja nadilaze pojedinačne incidente. Nastavi li se praksa selektivnog i pretežito reaktivnog postupanja, postoji opasnost daljnje normalizacije ekstremističkog folklora, ali i produbljivanja nepovjerenja dijela javnosti prema Savezu kao krovnoj sportskoj instituciji. Dugoročno gledano, budućnost hrvatskog nogometa ovisit će o spremnosti HNS-a da preuzme proaktivnu ulogu u oblikovanju jasnog normativnog okvira, dosljednom primjenjivanju sankcija te primjeni standarda FIFA-e i UEFA-e, gdje se uz novčane kazne redovito poseže i za zatvaranjem dijelova ili čak cijelih stadiona u slučajevima težih izgreda. Tek takvim pristupom stadion može ponovno postati primarno prostor sportskog nadmetanja i zajedničkog identifikacijskog iskustva, a ne arena simboličkih političkih sukoba.
Bibliografija
Index.hr (2010) Ekskluzivne fotografije: Davor Šuker u društvu Krojfa na grobu Ante Pavelića. https://www.index.hr/vijesti/clanak/ekskluzivne-fotografije-davor-suker-u-drustvu-krojfa-na-grobu-ante-pavelica/529046.aspx (posjet 11.2.2026.)
Index.hr (2025) Odgođen festival u Benkovcu. https://www.index.hr/vijesti/clanak/odgodjen-festival-u-benkovcu/2703112.aspx (posjet 1.3.2026)
Index.hr (2026) Boysi istaknuli ZDS i provocirali Tomaševića. Evo koliko će Dinamo platiti za to. https://www.index.hr/sport/clanak/boysi-istaknuli-zds-i-provocirali-tomasevica-evo-koliko-ce-dinamo-platiti-za-to/2746289.aspx (posjet 11.2.2026.)
Index.hr (2026) FIFA naredila HNS-u zatvaranje dijela stadiona zbog ZDS i "ubij Srbina". https://www.index.hr/sport/clanak/boysi-istaknuli-zds-i-provocirali-tomasevica-evo-koliko-ce-dinamo-platiti-za-to/2746289.aspx (posjet 1.3.2026.)
Jutarnji list (2012) 'Nećemo u Auschwitz, idemo se pokloniti žrtvama komunizma.
Jutarnji list (2013) Promukli izbornik nakon neprospavane noći.
Jutarnji list – Nedjeljno izdanje (2015) Huliganizam, rasizam i fašizam naselili su se na naše stadione.
Jutarnji list – Nedjeljno izdanje (2015) Čelnici HNS-a o skandalu sa svastikom.
Jutarnji list (2025) Uživali su na Jadranu, bili sjajno raspoloženi, a onda se dogodio divljački incident. Mladi folkloraši iz Srbije oglasili se na Facebooku. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/otkazan-nastup-skud-veliko-kolo-split-incident-maskirani-15639281 (posjet 1.3.2026.)
Lalić, D. (2018) Nogomet i politika u Hrvatskoj. Zagreb: Naklada Ljevak.
Tportal (2013) HNS neće kazniti Šimunića, a delegat Fife ništa nije vidio! https://www.tportal.hr/sport/clanak/hns-nece-kazniti-simunica-a-delegat-fife-nista-nije-vidio-20131121?meta_refresh=1 (posjet 11.2.2026.)
- Autorski tekst Filipa Triske
Projekt (Anti)fašizam jučer, a danas? sufinancira Grad Zagreb.
