Izvještaj o Erasmus+ programu razmjene „Kad kažeš Oluja“.
I, rekli smo Oluja
U Sisku, Petrinji i Zagrebu, od 24. do 30. travnja, 25 mladih iz Srbije i Hrvatske razgovaralo je o Oluji. Došli su oni u čijim se obiteljima o Oluji ne priča, oni koji s njom nemaju nikakve veze, oni koji su zbog nje mogli živjeti u potpuno drugačijim koordinatama. Svi zajedno sjeli su i razgovarali.
Razgovarali su o onome što svake godine zaokupi polovicu kolovoza, o onome o čemu se govori na nekoliko televizija s nacionalnom frekvencijom, u Srbiji i u Hrvatskoj.
Proučavali su one stranice udžbenika povijesti iz svojih srednjih škola koje su se prelijetale, preskakale, koje se nikada nije stiglo obraditi do kraja polugodišta. Vratili su se tim redovima udžbenika srpskih i hrvatskih srednjih škola i, možda po prvi put zajedno, uočavali namjerne greške u tisku, pažljivo osmišljene narative, namjerno konstruirane propagande.
Pričali su o onome što o Oluji učiš i čuješ odrastajući u Hrvatskoj ili Srbiji, ali i o onome što u tim narativima često ostaje prešućeno, nepoznato ili neizgovoreno.
Satima, u krugu, bez predumišljaja i lakih predrasuda, razgovarali su s onima koji su zbog Oluje morali napustiti svoje kuće, s onima koji su se zbog nje u njih mogli vratiti.
Upoznavali su bračne parove koje rat nije mogao razdvojiti. One koji su se za svoja mjesta borili, koji u njima i danas žive i bore se za isto – mir.
Na kraju, razgovarali su jedni s drugima. O svojim prvim sjećanjima, obiteljskim ručkovima, traumama, o neispričanom i neizrečenom. Slušali su jedni druge, i kada se slažu i kada se ne slažu. I kada bi se učinilo da su na potpuno suprotnim stranama krajnosti. Razgovarali su.
Pet dana u Sisku, Petrinji i Zagrebu, 25 mladih iz Srbije i Hrvatske pokušavalo je kroz razgovor, međusobno slušanje, razumijevanje, susrete i suočavanje shvatiti na što sve misliš kada kažeš Oluja. Jesu li se oko svega složili? Nisu. Jesu li, unatoč svemu što misle, u što vjeruju, čega se sjećaju i svega što su čuli, uspjeli zajedno sjesti u krug i razgovarati, izgraditi svoj, pažljivo definiran, uz poštovanje svih perspektiva, zajednički narativ? Jesu.
Erasmus+ program razmjene „Kad kažeš Oluja“ dio je šireg koncepta metodologije stvaranja zajedničkih narativa. Mi, mladi iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i s Kosova, možda nismo imali priliku u školama razgovarati o onome što je u naše ime činjeno, učiti o onome što je nekima od nas promijenilo tijek života. Ali imamo priliku taj prostor stvoriti jedni za druge. Ovaj program razmjene bio je upravo to.
I baš zato što smo pronašli način kako zaobići narative koji su nam nametani i izgraditi svoj, program su i prije i poslije obilježili niz napada, prijetnji i laži. Od slanja prijetnje otrovom nekoliko tjedana prije programa, javnih napada Ministarstva hrvatskih branitelja, uz jasnu suradnju s mladeži HDZ-a, preko svih onih koji su program najavljivali kao „jednostran pristup povijesti“, „relativizaciju Domovinskog rata“, do prostih i bezobzirnih laži onih koji bi voljeli da se održi stanje jednostranosti, isključivosti i šutnje.
Nisu uspjeli. U Sisku, Petrinji i Zagrebu pet dana razgovarali smo o Oluji, o svemu onome što je ona branitelju iz Petrinje, izbjeglici iz njezine okolice, o svemu onome što je Oluja dječaku iz Petrinje i djevojčici iz njezine okolice. Jer, na kraju, ono što ostaje jest iskustvo jednog čovjeka.
Kako sve ovo ne bi ostalo zarobljeno u pet dana na Banovini, program razmjene bit će dio dokumentarnog filma o zajedničkom narativu o Oluji. A prije nego što ga pogledate, evo što oni koji su kroz ovaj proces prošli imaju za reći:
Ranije mi je prva asocijacija na Oluju bila pobjeda, sada je empatija.
- Sudionica iz Hrvatske
Rečenica koja je umnogome sažela stavove učesnika povodom operacije Oluja je da je ona bila neophodna, ali ne u obliku u kom se desila sa obzirom na civilno stradanje i masovno izbeglištvo. Fokus na civilne žrtve, ali i humanizacija vojnih lica aspekti su na koje su se mladi najviše osvrtali. Posebno interesantna mi je bila tema pravednog rata.
- Sudionica iz Srbije
Kroz radionice smo razmjenjivali mišljenja i kritički preispitivali „činjenice“ koje se iz godine u godinu koriste u svrhu prikupljanja političkih poena. Razmjena je bila iznimno informativna te nas je potaknula da propitkujemo narative koji nas svakodnevno okružuju.
- Sudionica iz Hrvatske
… razgovori poput ovog [u okviru programa] imaju neprocenjivu vrednost. Ne zato što nude jednostavne odgovore ili jednu “istinu”, već zato što otvaraju prostor za razumijevanje ljudskih iskustava, straha, pogrešaka i posledica koje rat ostavlja dugo nakon što formalno završi. Za generacije koje te događaje nisu izravno proživele možda je upravo dijalog jedini način izlaska iz naslijeđenih narativa i trajne međusobne distance.
- Sudionik iz Srbije
Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije ili Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Galerija
