Putem do Mostara: 32 godine šutnje i odbijanja odgovornosti
Prošle su trideset i dvije godine od zatvaranja zatočeničkog centra Heliodrom, kojega je osnovalo Hrvatsko vijeće obrane. Mjesta na kojem je bilo zatočeno više tisuća ljudi. Mjesta na kojem su zatočenici mučeni, izgladnjivani i ubijani. Mjesta na kojem je, prema podacima Udruge logoraša Mostara, najmanje 77 osoba izgubilo život ili nestalo.
O tim činjenicama postoje dokazi, svjedočanstva i pravomoćne presude. Ono što i dalje izostaje jest politička volja u Hrvatskoj da se te činjenice jasno i nedvosmisleno priznaju.
Na ovogodišnjoj komemoraciji u Mostaru iz Hrvatske je bila prisutna samo Inicijativa mladih za ljudska prava. Nije bilo predstavnika Vlade, Sabora niti službenih delegacija. Bila je prisutna tek jedna organizacija civilnog društva iz Hrvatske koja godinama upozorava da bez priznanja odgovornosti nema ni istinskog suočavanja s prošlošću.
Društvo koje odbija priznati zločine počinjene u njegovo ime aktivno sudjeluje u njihovom prešućivanju, a prešućivanje s vremenom prerasta u poricanje. U takvom kontekstu jasno je da javni prostor u Hrvatskoj sve više reproducira narative koji romantiziraju zločince. Time se neizravno održavaju ideje političkog projekta Herceg Bosne, čije su posljedice uključivale masovno etničko čišćenje dijelova Bosne i Hercegovine.
Suprotno glorificiranju “Puteva do Mostara” stoje činjenice utvrđene pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u predmetu Prlić i drugi. Sud je u toj presudi utvrdio postojanje udruženog zločinačkog pothvata, u okviru kojeg su počinjeni zločini nad civilnim stanovništvom, nezakonita zatočenja, mučenja, silovanja, progoni, uništavanje imovine i korištenje zatočenika kao “živih štitova”. Šestorka je pravomoćno optužena na ukupno 111 godina zatvora.
Ignoriranje tih presuda i istovremeno glorificiranje ratnih narativa ne predstavlja samo izostanak suočavanja s prošlošću i prihvaćanja odgovornosti, ono znači i aktivno omalovažavanje žrtava i preživjelih.
Izgradnja muzeja Hrvatskog vijeća obrane u neposrednoj blizini zatočeničkog centra Heliodrom, bez uključivanja glasova žrtava, kao i uskraćivanje prava bivšim logorašima da na mjestima stradanja odaju počast, ne vodi prema pomirenju. Naprotiv, takve prakse produbljuju podijele i ostavljaju otvoren prostor za ponavljanje istih zločina.
Zato je naša odgovornost danas jasna. Ne smijemo šutjeti na zločine počinjene u naše ime. Ne smijemo relativizirati. Ne smijemo opjevavati zločince. Ne smijemo pristajati na jednostrane interpretacije prošlosti.
Inicijativa mladih za ljudska prava neće stati, a svojim dolaskom u Mostar to i poručuje. Mi nećemo odustati od suočavanja sa sudski utvrđenim činjenicama, od borbe protiv etnonacionalističkih narativa i od zahtjeva za društvom koje se temelji na istini, pravdi i odgovornosti.
Autorski tekst Iris Knežević, izvršne direktorice Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska