Izvedba predstave „Kućica za pse" („Doghouse") u sklopu projekta Justice&Voices.
Održana predstava „Kućica za pse"
U sklopu projekta Justice&Voices: advocating Rights of War Violence Survivors through Law, Storytelling, and Art, 31. svibnja u 19:30 u zagrebačkom kazalištu Arterarij održana je izvedba predstave „Kućica za pse" („Doghouse").
Justice&Voices bavi se pravnim i institucionalnim položajem osoba koje su preživjele seksualno nasilje u ratu, povezujući tri pristupa toj temi: pravo, pripovijedanje i umjetnost.
Cilj je učiniti vidljivijima iskustva preživjelih i otvoriti prostor za njihova prava u javnoj i institucionalnoj raspravi. Izvedbu smo zato pripremili upravo za onaj krug ljudi koji u tom prostoru ima moć nešto promijeniti.
Večeri je prisustvovao niz visokih uzvanika: veleposlanice i veleposlanici, predstavnici veleposlanstava, političkih stranaka, organizacija civilnog društva, zakonodavnih tijela i pravobraniteljstva.
„Kućica za pse" predstava je umjetničke organizacije Arterarij u režiji Romana Nikolića, nastala prema tekstu Dorotee Šušak, Marija Mažića i Romana Nikolića u suradnji s izvođačima. Nakon višemjesečnog terenskog istraživanja, autori kroz priču o dvjema paralelnim obiteljima progovaraju o ratnom silovanju u posljednjem ratu na ovim prostorima i o njegovim dugotrajnim posljedicama na žrtve, obitelji i zajednice.
Predstava ne stavlja u prvi plan samo nasilje, nego život koji slijedi: šutnju, neizrečenu traumu i način na koji se ona taloži i prenosi na novu generaciju. U predstavi igraju Anita Matić Delić, Dušan Gojić, Jelena Graovac Lučev, Nikola Nedić i Davor Tarbuk.
Nakon izvedbe održana je kratka panel rasprava o projektu, o tome što njime zagovaramo i kako su protekle dosadašnje faze rada. U raspravi su sudjelovali Mario Mažić, Marijana Senjak, psihologinja iz Ženske sobe, te Erika Keliš i Lucija Papeša, dvije studentice koje su sudjelovale u projektu.
Razgovor je spojio tri perspektive: autorsku i aktivističku, stručnu perspektivu rada s preživjelima te iskustvo mladih sudionica projekta. Marijana Senjak je podijelila iskustvo u iz svojeg rada, posebice u pogledu psihološke pomoći i podrške osobama koje su preživjele seksualno nasilje. Lucija Papeša govorila je o pravnom okviru i trenutnom stanju sustava ostvarivanja prava na novčanu naknadu i pomoć, dok je Erika Keliš prenijela iskustva osoba u svjedočanstvima koja su aktivistice prikupljale u prethodnoj fazi projekta.
Spoj umjetnosti, prava i osobnog iskustva pokazuje zašto je o ratnom seksualnom nasilju potrebno govoriti otvoreno, ustrajno i opetovano.
Autori teksta su naš suradnik Jakov Vojta Žujo i aktivistica Lucija Papeša.
Financirano od strane Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja isključiva su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili Nizozemskog Helsinškog odbora. Europska unija niti NHC ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
