Zajedničko priopćenje Inicijative mladih za ljudska prava - Hrvatska i Inicijative mladih za ljudska prava - Srbija
Aktivisti i aktivistkinje Inicijative mladih za ljudska prava - Hrvatska i Inicijative mladih za ljudska prava - Srbija prisjetili su se civilnih žrtva stradalih u ratu u Hrvatskoj (1991.-1995.) zajedničkim posjetom Medarima i Zagrebu. Povodom 29 godina od ovih zločina, zajedničkom posjetom mjestima stradanja 2. svibnja 2024. godine podsjećamo vlasti Hrvatske i Srbije na obavezu procesuiranja ratnih zločina, suradnje pri potrazi za nestalim osobama kao i osiguravanju pravičnih reparacija za žrtve.
Drugi svibnja je višestruko važan jer je tog dana 1991. godine, kao odgovor na pogibiju Franka Lisice i događaje u Borovu Selu, uništeno više od stotinu radnji u vlasništvu Srba i firmi iz Srbije što je dovelo do masovnog progona građana srpske nacionalnosti iz Zadra. Istog dana je 1995. godine završila vojno-redarstvena operacija “Bljesak” koju su dan ranije pokrenule hrvatske vojne i policijske snage s ciljem oslobađanja teritorija zapadne Slavonije. Iako je reintegracija hrvatskog teritorija bila legitiman cilj, tijekom operacije je u selu Medari ubijeno 22 civila srpske nacionalnosti, napadane su izbjegličke kolone i uništavana napuštena imovina, a mnogi se izbjegli Srbi nikad nisu vratili u vlastite domove.
Snage Republike Srpske Krajine isti su dan uzvratile raketiranjem Zagreba i okolnih gradova, pri čemu je tijekom dva dana u Zagrebu poginulo 7 osoba, također civila, a njih 214 je ranjeno u napadima na glavni zagrebački trg i područje šireg centra grada. Za raketiranje Zagreba pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju odgovarao je Milan Martić koji je u listopadu 2008. pravomoćno osuđen za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na kaznu od 35 godina zatvora.
Za zločine počinjene u operaciji Bljesak do danas nitko nije kazneno odgovarao, a u slavljeničkim govorima prilikom obilježavanja operacije još uvijek nema mjesta za civilne žrtve srpske nacionalnosti. Inicijativa mladih za ljudska prava - Hrvatska još je 2012. godine podnijela kaznenu prijavu protiv počinitelja ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika nakon ove vojno – redarstvene akcije koja do danas nije rezultirala procesuiranjem počinitelja.
U oba slučaja najviše su nastradali civili obje nacionalnosti, ali u dominantnom sjećanju u Hrvatskoj mjesta ima samo za one koji su pripadali većinskom stanovništvu, odnosno oni koji se uklapaju u hrvatski dominantni narativ o ratu. U okviru državne politike sjećanja u Srbiji nema osude za zločine protiv hrvatskih civila dok se isključivo pominju srpske žrtve, ali ne i oni građani srpske nacionalnosti koji su prisilno mobilisani, a koji su najčešće bili izbeglice iz Hrvatske i BiH.
Preporuke:
Kako bi se zadovoljila pravda i poštivala prava svih civilnih žrtava rata i njihovih obitelji, bez obzira na njihovu nacionalnost, zahtijevamo od najviših dužnosnika Hrvatske i Srbije:
- da ubrzaju potrage za nestalima iz rata i osiguraju procesuiranje ratnih zločinaca bez obzira na nacionalnu pripadnost ili etničko porijeklo počinitelja i njihovih žrtava
- da osiguraju potpunu i kontinuiranu pravosudnu suradnju sa zemljama u regiji u procesuiranju ratnih zločina
- da se donese zakon o civilnim žrtvama rata u Srbiji koji bi omogućio i olakšao ostvarivanje njihovih pravazagarantiranih ustavom i međunarodnim aktima važećim u Srbiji
- da se u Hrvatskoj osigura nediskriminatorna primjena Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata kako bi sve civilne žrtve rata imale pristup ostvarenju statusa i pripadajućih prava
Naposljetku, 2.5. smatramo simbolički važnim datumom jer su istog dana u velikom broju stradavali građani i građanke Republike Hrvatske, civili i hrvatske i srpske nacionalnosti. Nacionalni ili bilo koji drugi identitet nikada ne smije biti prepreka ostvarivanju prava ovih i svih drugih žrtava na pravdu, istinu i reparacije. Zbog toga se zalažemo da se ovaj dan proglasi spomendanom u sjećanje na sve civilne žrtve rata i da se omogući njegovo obilježavanje na za to prilagođenom mjestu. Želimo društvo koje poštuje sve žrtve neovisno o bilo kojem identitetu - pa tako i nacionalnom - društvo koje vrednuje mir kao najveću vrijednost. Naposljetku, želimo društvo koje neće dopustiti da odnos prema ratu koji njeguju politički predstavnici - ratni i današnji - a koji je uvelike pristran i isključujući, bude nešto što se odobrava i s čime se treba ponositi.
Izgradnja postkonfliktnog društva i obnavljanja pokidanih društvenih spona nezahvalna je zadaća stavljena na teret generacijama koje u ratu ni na koji način nisu sudjelovale. Mi tu odgovornost hrabro preuzimamo kako bismo doprinijeli procesu pomirenja i izgradnji društava za koje možemo reći da smo ponosni što smo dio.