Vukovar – Osijek – Petrinja – Zagreb, 19. – 24. svibnja 2026.
Studijska posjeta Hrvatskoj u sklopu projekta No More Divided Societies
Od 19. do 24. svibnja, u Hrvatskoj, imali smo priliku ugostiti sudionike iz Srbije i Cipra u sklopu projekta No More Divided Societies, a s ciljem da se predstavnici organizacija, aktivisti i mladi koji u području pomirenja i međuetničke suradnje djeluju na Cipru i u Srbiji upoznaju s kontekstom rada na tim temama u Hrvatskoj, uključujući prepreke s kojima se organizacije suočavaju, kao i načine njihove međusobne suradnje i djelovanja u tom području.
Projekt No More Divided Societies (NM:S): Strengthening Youth-Led Inter-Ethnic Solidarities, čiji je studijski posjet Hrvatskoj tek jedan segment, provodi se u partnerstvu s Inicijativom mladih za ljudska prava Srbija, organizacijom Urban Gorillas s Cipra te Sveučilištem u Rijeci. Cilj projekta je povezivanje aktera koji djeluju na prevladavanju etničkih barijera kroz međusobnu razmjenu znanja i prekograničnu suradnju.
Uz razmjenu iskustava i različitih modela suradnje, projekt razvija i praktične alate i preporuke za institucije, te doprinosi osnaživanju mladih za razvoj i vođenje učinkovitih procesa transformacije sukoba i inicijativa koje potiču međuetničku suradnju.
Program posjeta bio je raznolik i odvijao se u nekoliko gradova, kako bi sudionici dobili što cjelovitiji uvid u međuetničku suradnju i načine prevladavanja podjela u Hrvatskoj, kao i u djelovanje civilnog društva i umjetničkih organizacija koje na različite načine rade na poticanju pomirenja.
Prvog dana bili smo u Vukovaru i posjetili Spomen-obilježje Ovčara. Imali smo priliku vidjeti kako rat utječe na jednu zajednicu i kakve posljedice ostavlja za sobom, ali i što mi, kao građani takve zajednice, možemo učiniti kako bi se mir zaista uspostavio te kako bi se prevladale podjele nastale ratom.
Budući da Vukovar nije samo mjesto podjela i sukoba, sudjelovali smo u memorijalnoj šetnji koja nam je pružila uvid i u suvremeni život u obnovljenom gradu.
Dan smo završili u Europskom domu Vukovar, gdje su nam predstavljeni počeci njihova djelovanja te načini na koje organizacije civilnog društva, unatoč često obeshrabrujućem društvenom kontekstu, mogu aktivno doprinositi procesima pomirenja.
Sljedećeg dana boravili smo u Osijeku. Od ranog jutra bili smo na terenu te smo prvo posjetili Muzej osobnih priča, koji na jedinstven način pristupa temama individualnih iskustava otpora i svoj rad usmjerava na pojedinca i svakodnevni život. Muzej pokazuje kako svaka osoba nosi vlastitu priču, ali i unutarnju snagu koja često ostaje nevidljiva izvana.
Istoga dana posjetili smo i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, koji već dugi niz godina djeluje te svoj rad kontinuirano usklađuje s aktualnim društvenim potrebama. Imali smo priliku čuti više o preduvjetima za njihov dugotrajan i uspješan rad, među kojima se posebno ističu vjera u promjenu, ustrajnost unatoč izazovima te, prije svega, ljudi koji dijele istu viziju.
Program nas je potom odveo u Petrinju, gdje nas je ugostio Mario Mažić, jedan od osnivača Inicijative mladih za ljudska prava u Hrvatskoj. Petrinja je grad koji je obilježen ne samo ratnim zbivanjima, već i potresom 2020. godine, koji je dodatno utjecao na njegovu urbanu i društvenu vizuru.
Unatoč brojnim izazovima, grad i dalje živi. Kroz vođenu šetnju Petrinjom, Mario nam je pružio širi društveno-politički kontekst Hrvatske, s posebnim naglaskom na lokalne specifičnosti. Ovaj nam je susret omogućio dublji i višedimenzionalni uvid u podjele koje su i danas prisutne.
Posle Petrinje uputili smo se za Zagreb. Za početak, kroz grad nas je proveo Saša Šimpraga, aktivist i publicist iz Zagreba. Kroz šetnju centrom grada obišli smo ključne memorijalne točke te analizirali kako je (ne)obilježavanje prostora povezano sa širim društvenim kontekstom i političkim agendama.
Nakon memorijalne šetnje Zagrebom, uputili smo se u posjet Arterariju i Centru za kazalište potlačenih POKAZ– dvije organizacije koje kroz kazalište otvaraju prostor za vidljivost marginaliziranih skupina te obrađuju teme koje rijetko pronalaze mjesto u javnom prostoru.
Posljednjeg dana programa prisustvovali smo zagrebačkoj premijeri filma Gdje ideš? u organizaciji udruženja Forum Sarajevo. Film je iskrena i emocionalno snažna priča o otporu Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu te njezinoj ulozi utočišta za studente prije i tijekom rata u Bosni i Hercegovini.
Nakon projekcije uslijedila je diskusija s filmskom ekipom, koja nam je omogućila uvid u proces nastanka filma te u osobnu i profesionalnu posvećenost koju su u njega uložili.
Sudjelovanje u studijskom posjetu, kako u ulozi sudionice tako i u dijelu organizacijskog tima, pružilo mi je iznimnu priliku za daljnji razvoj vještina, kako u tehničkim aspektima organizacije, tako i u radu s ljudima. Omogućilo mi je upoznavanje s novim metodološkim pristupima koje ću moći primijeniti u svom budućem, vjerojatno ljudskopravaškom radu.
Obilazak Hrvatske na ovaj je način na mene ostavio drukčiji dojam nego na sudionike iz drugih zemalja, no unatoč tome smatram ga iznimno korisnim iskustvom. Izvukao me iz svakodnevnih rutina i dominantnih medijskih narativa te pokazao da se ljudi diljem zemlje već godinama sustavno bave pitanjima međuetničke suradnje i pomirenja.
Kao studentici sociologije, posebno mi je vrijedno iskustvo susresti ljude izvan mojih neposrednih profesionalnih i akademskih krugova kojima su bliske iste teme te koji se njima dugoročno i predano bave. To mi daje dodatnu motivaciju i osjećaj smisla u pogledu vlastite budućnosti i društva u kojem živim.
Najviše će mi u sjećanju ostati ljudi koji su sudjelovali u posjeti – od kolega iz YIHR Srbije, Urban Gorillasa-a s Cipra i Sveučilišta u Rijeci do svih ostalih sudionika. Kroz razgovore o njihovim zemljama i aktualnim društvenim kontekstima naučila sam više nego što bih mogla sama.
Iako su naša iskustva oblikovana različitim kontekstima, u njihovoj se dubini prepoznaju slične paralelne strukture, što ovakve programe i posjete čini iznimno vrijednima. Oni omogućuju razmjenu znanja, uvid u različite pristupe radu te međusobno učenje i primjenu dobrih praksi u vlastitom djelovanju.
-
Autorica teksta je Nikolina Palac, studentica sociologije u Zagrebu i stažistica u Inicijativi mladih za ljudska prava Hrvatska.
Financirano sredstvima Europske unije. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije ili Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.